Udruženje slijepih
Kantona Sarajevo je 8.jula 2020.godine, za svoje članove, organizovalo
radionicu promocije Brajevog pisma. Radionica je organizovana u prostorijama
preduzeća TMP u Nedžarićima, poštujući propisane mjere u vezi sa pandemijom
Covid 19.
Promotorica je bila Amina
Hadžić dugogodišnja članica Udruženja, koja od svoje 5. godine koristi Brajevo
pismo.
Prisutni članovi su
diskutovali o važnosti Brajevog pisma, značaju njegove praktične primjene i
potrebi da se izvrši standardizacija Brajevog pisma u BiH.
Ova aktivnost organizovana je u okviru
projekta "Unapređenje dugoročne održivosti Udruženja slijepih Kantona Sarajevo i drugih organizacija slijepih
u Federaciji BiH kroz edukaciju,
zagovaranje i podizanje svijesti" koji u partnerstvu sa Savezom slijepih
Švedske realizuje Udruženje slijepih Kantona Sarajevo, a uz finansijsku podršku
MyRight iz Švedske.
U cilju
promovisanja Brajevog pisma i motivisanja slijepih osoba da ga nauče i koriste
u svakodnevnom životu Amina Hadžić, članica Udruženja, pripremila je
motivaciono pismo, koje je prezentirala na ovoj radionici, a možete ga u cjelosti pročitati u
nastavku:
ZNAČAJ UPOTREBE BRAJICE
Brajevo pismo
je izmislio Luj Braj koji zaslužuje duboko poštovanje i svakodnevno podsjećanje
za sve slijepe koji koriste brajicu.
Luj Braj je
rođen 4. 1. 1804. godine, oslijepio u trećoj usljed infekcije očiju. Njegova
mecena, plemkinja ga šalje u prvu školu za slijepe u Parizu. Tu je Luj naučio
ogromna pisana reljefna slova koja su bila izuzetno nepraktična pa je jedna
rečenica znala zauzimati cijelu stranicu. Inspirisan tačkastim vojnim kodom
kojeg je vojni kapetan Barbije pokazivao učenicima škole, Luj je u svojoj
petnaestoj godini napravio sistem tačkastog pisma za slijepe. Nažalost, taj sistem
nije imao širu primjenu za vrijeme njegovog života, jer su se nastavnici
plašili prevelikog osamostaljenja slijepih, a to bi značilo da bi oni ostali
bez posla. Naravno, brajev sistem je zaživio tek dvije godine nakon Lujeve
smrti 1854., a 1878. na svjetskom kongresu slijepih je zvanično proglašen
međunarodni brajev sistem za slijepe koji se danas koristi u cijelom svijetu i
na svim jezicima. Evropske akademije nauke i umjetnosti su brajev sistem
proglasile najvećim tehničkim dostignućem devetnaestog vijeka. Generalna
skupština UN je 2018. proglasila 4. januar danom brajice čija je svrha da se
podiže svijest o značaju brajice.
Iako su danas
tehnološka dostignuća jednako dostupna i slijepima, brajevo pismo je
nezamjenljivo za obrazovanje,
zapošljavanje, prilagođavanje predmeta u okruženju čime slijepa osoba postaje
samostalna ostvarujuću svoju ulogu u društvenom, političkom, kulturnom,
ekonomskom i informativnom životu.
Svakako, svaka
slijepa osoba, koja koristi brajicu, može vrlo lično ispričati svoju priču
upotrebe brajice. Moja priča datira od pete godine života i pratiti će me do
kraja života.
U petu godinu života sam ušla kao zdrava, nestašna i
izrazito znatiželjna djevojčica uživajući u igri, loveći leptire i učeći
latinicu sa starijima. Uskoro sam se razboljela pa sam i u bolnici našla djecu
s kojom sam se igrala, a neizostavno sa mnom je bila i knjiga Zlatni ključić
koju sam slovkala kad sam morala mirovati.
Međutim, spletom nesretnih okolnosti u jednom danu sam
izgubila vid. I dalje sam mogla skakati sa djecom, jer sam prethodno upoznala
prostor bolnice, ali moja knjiga je bila samo običan blok papira što mi je
izazvalo pravi šok, jer, valjda dijete tog uzrasta ne može percipirati pojam
sljepoće.
Pošto je moj babo radio u firmi pored saveza slijepih,
obratio se u savez za savjet i za početak je dobio bukvar. Kad sam uzela bukvar
u ruke i dotakla tačkice, vratila mi se radost i ljubopitljivost. Pitala sam
babu, koje je ovo, a koje je ono slovo, a on mi je strpljivo objašnjavao. Ja
sam mu se divila kako zna i slova od tačkica, a onda mi je rekao pored tih
tačkica imaju i slova pisana ćirilicom. Znala sam za latinicu, pa naučila da se
te tačkice zovu brajevo pismo, ali novo čuđenje: šta je sad i ćirilica?
Uskoro nakon oporavka i izlaska iz bolnice neki čiko iz
saveza mi je pokazao kako se i piše brajevo pismo sa šilom na tabli. Odlaskom u
školu, pored slova koja sam već znala, naučila sam muzičku notaciju, brojeve,
simbole i sve što se moglo tačkati.
Tabla i šilo su mi postali svakodnevni pa sam u gimnaziji
i fakultetu pravila bilješke na časovima kao i ostali studenti olovkom, pisala
referate i seminare na brajevom pismu da bih ih ja mogla prezentirati.
Završila sam za profesora filozofskih i socioloških
disciplina i zaposlila se u projektantsku biblioteku elektro-građevinskog
inženjeringa. Naravno, da nije bilo brajice, ne bih mogla obavljati taj posao.
Tu sam svu evidenciju i katalogizaciju pisala na brajici, a na svakoj knjizi i
ostaloj bibliotečkoj građi sam pisala naljepnice na kojima je bio ispisan
brajicom evidencioni broj, naslov, ime autora i izdanje.
Dio radnog vijeka sam radila i kao bibliotekar u školskoj
biblioteci gdje sam primjenila prethodna iskustva primjene brajice u radu.
Pošto su tu biblioteku koristila djeca oštećenog vida, stavila sam brajične
oznake i na vrata, obilježila brajicom sve stavke na školskom aparatu za
kafu itd.
16 godina školovanja i 40 godina rada za mene bi bili
samo pusti san da nisam koristila brajicu. Naravno, i moj privatni život je u
znaku brajice sa naljepnicama na kućanskim aparatima, raznim teglama, začinima,
svilenim trakama na odjeći na kojima su naljepnice kao legenda za odjevni
predmet (boja, model, sa čim se kombinuje i slično).
Neki naši drugari su pjevali i pjesme brajici, a ja, kad
bih bila spisateljica, napisala bih o
brajici i njenom značenju, najčitanije djelo na svijetu.
Sarajevo, 2. 7. 2020. godine
Amina Hadžić