Zajednička izjava predsjedavajućeg
Komiteta UN za prava osoba s invaliditetom u ime Komiteta i Specijalne
izvjestiteljice Generalnog sekretara UN za invaliditet i pristupačnost, o
osobama s invaliditetom i COVID19
1. UN Konvencija o pravima osoba s
invaliditetom je međunarodni ugovor o ljudskim pravima koji pruža državama
pravno obavezujuću strukturu za postizanje ciljeva i podciljeva održivog
razvoja. I to niije samo slučaj sa onim ciljevima koji se izričito odnose na
osobe s invaliditetom, već na sve ciljeve i podciljeve. Takođe uključuje mjere
kojima se osigurava da životi i prava osoba s invaliditetom budu na
odgovarajući način zaštićeni od pandemije COVID19.
2. Član 11 Konvencije o pravima
osoba s invaliditetom utvrđuje da će države potpisnice Konvencije poduzeti sve
moguće mjere kako bi osigurale zaštitu i sigurnost osoba s invaliditetom u
nacionalnom odgovoru na rizične situacije i humanitarna krizna stanja. To
uključuje mjere u svim oblastima života osoba s invaliditetom, uključujući
zaštitu njihovog pristupa najvišem mogućem zdravstvenom standardu bez
diskriminacije, opći boljitak i prevenciju zaraznih bolesti, kao i mjere za
osiguranje zaštite od negativnih stavova, izolacije i stigmatizacije, koji mogu
nastati usred krize.
3. Agenda 2030 postavlja ciljeve
usmjerene ka odgovoru na epidemije, posebno postizanjem opće pokrivenosti
zdravstvenim uslugama, osiguravanjem pristupa lijekovima i vakcinama,
unapređenjemmentalnog zdravlja i boljitka pojedinca,te jačanjem kapaciteta svih
zemalja u sistemu ranog upozorenja, smanjenjem rizika i upravljanjem rizikom
koji je prijetnja zdravlju građana u svojim zemljama i globalnom zdravlje.
4. Sprovodeći svoje obaveze iz
Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i ispunjavajući preuzete obaveze iz
Agende za održivi razvoj, države će biti u stanju osigurati prava i boljitak
osoba s invaliditetom. Pritom, države trebaju uzimati u obzir različitost osoba
s invaliditetom, s posebnim naglaskom na pol i godine, te na položaj osoba s
invaliditetom koje se suočavaju sa siromaštvom i teškoćama.
5. Države trebaju osigurati
sigurnost i integritet osoba s invaliditetom i ubrzati mjere
deinstitucionalizacije osoba s invaliditetom iz svih vrsta institucija.
Pandemija COVID19 već je pogodila staračke domove, psihijatrijske bolnice i
druge stacionarne centre, dodatno povećavajući rizik za osobe s invaliditetom
koje su još uvijek u institucijama.
6. Predsjedavajući Komiteta
Ujedinjenih nacija za prava osoba sa invaliditetom i Specijalna izaslanica
Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za invaliditet i pristupačnost pozivaju
sve nadležne vlasti da usvoje mjere kako bi na odgovarajući način odgovorili na
pandemiju COVID19, osiguravajući inkluziju i efikasno učešće osoba s
invaliditetom.
7. Države bi trebale poduzeti sve
odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom osigurale pristup
zdravstvenim uslugama i pružile isti raspon, kvalitet i standard zdravstvene
zaštite kao i drugim osobama, uključujući usluge mentalnog zdravlja. Države bi
takođe trebale nastaviti pružati osobama s invaliditetom zdravstvene usluge
koje su im neophodne posebno zbog njihovog invaliditeta. Tokom trenutne
pandemije COVID19, države bi trebala spriječiti diskriminatorno uskraćivanje
zdravstvene zaštite ili usluga hitne pomoći, hrane ili tečnosti na temelju
invaliditeta.
8. Države moraju osigurati da osobe
s invaliditetom, putem organizacija osoba s invaliditetom koje ih
predstavljaju, budu temeljito konsultovane i aktivno uključene u planiranje,
sprovođenje i praćenjemjera prevencije i sprečavanja širenja COVID19.
9. Države trebaju osigurati hranu,
lijekove i druge potrepštine za osobe s invaliditetom u situacijama izolacije i
karantene. Raspon podrške u zajednici, uključujući podršku u kući i personalnu
aistenciju i usluge rehabilitacije, kada je to potrebno, se mora osigurati i ne
prekidati jer su neophodne za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom. Sve
usluge povezane s krizom uzrokovanom COVID19, uključujući medicinske savjete na
daljinu/telefonom, karantenske ustanove, javne informacije, uključujući
informacije o osnovnim potrepštinama i uslugama, trebaju biti pristupačne
osobama s invaliditetom na jednakoj osnovi s drugima i obezbjeđene na
pristupačnim platformama u raznim alternativnim formatima, načinima i metodama
komunikacije.
10. Pozivamo države da osiguraju da
se u planovima upravljanja krizom prioritetno rješavaju situacije osoba s
invaliditetom koje žive u siromaštvu i nimaštini. Države bi trebale osigurati da
se ekonomske teškoće tokom krize rješavaju i u odnosu na osobe s invaliditetom
koje se mogu suočiti sa gubitkom radnih mjesta i dodatnim preprekama u
zadovoljovanju osnovnih potreba.
Danlami Basharu, Chair, UN
Committee on the Rights of Persons with Disabilities and
María Soledad Cisternas Reyes,
Special Envoy of the UNSG on Disability and Accessibility
Više
informacija na web stranici Office of the United Nations High
Commissioner for Human Rights na slijedećem
linku: https://bit.ly/2Vb7vba