Print

Zaključci i preporuke sa okruglog stola “Nasilje nad ženama s invaliditetom“

 

Zaključci i preporuke

 sa okruglog stola  "Nasilje nad ženama s invaliditetom"

"Izrazi koji su radi preglednosti dati u jednom gramatičkom rodu u ovom dokumentu se bez diskriminacije odnose i na muškarce i na žene."

 

Tema: Prepoznavanje znakova nasilja i putevi do sigurnosti za žene s invaliditetom

Cilj: Okrugli stol će poslužiti kao platforma za dijalog, omogućujući zajednički rad na unapređenju kapaciteta za pružanje podrške, te podizanje svijesti o važnosti zaštite i poštovanja prava žena s invaliditetom.

U okviru programa MyRight u Bosni i Hercegovini, Koordinacioni odbor udruženja osoba sa invaliditetom Kantona Sarajevo (KOO UOSI KS) organizovao je ovaj okrugli sto kao dio provedbe Programa rada KOO UOSI KS na implementaciji "Protokola o radu i saradnji Koordinacionog tijela na prevenciji, zaštiti i borbi protiv nasilja u porodici u Kantonu Sarajevo," potpisanog u decembru 2023. godine.

Protokol je uspostavio temelje za međusektorsku saradnju, s ciljem unapređenja zaštite i promocije prava žena s invaliditetom, naročito u kontekstu prevencije nasilja i osiguranja adekvatne podrške žrtvama.

Ova aktivnost, koja se također odvija u skladu s Planom zagovaranja za prava osoba sa invaliditetom u 2024. godini, nastavlja našu predanost ciljevima Protokola, osiguravajući da se pitanja nasilja nad ženama s invaliditetom tretiraju s posebnom pažnjom i odgovornošću svih uključenih strana.

 

Uvodni pozdravi:

Panelisti okruglog stola:

·         Mirsada Poturković, JU "Kantonalni centar za socijalni rad”

·         Medina Muhamedagić, KJU Porodično savjetovalište

·         Nataša Kahrimanović, KJU Porodično savjetovalište

·         Jasminka Proho, Koordinacioni odbor udruženja osoba s invaliditetom KS

·         Amra Trgo, aktivistkinja, žena sa invaliditetom

·         Mubera Hodžić-Lemeš,  Fondacija lokalne demokratije Sarajevo

 

Moderatorica okruglog stola: Binasa Goralija, MyRight- Empowers People with Disabilites, BiH

 

Nakon održanih uvodnih govora, plenarnih prezentacija i diskusija, koje su isticale važnost prepoznavanja višestruke diskriminacije s kojom se suočavaju žene s invaliditetom, donesene su sljedeće preporuke i zaključci, raspoređeni po oblastima: prevencija, unapređenje zakonodavstva, pristup pravdi i održivost:

           

Prevencija

  1. Uspostaviti i osigurati dostupnost servisa podrške u zajednici, uključujući personalnu asistenciju prilagođenu različitim vrstama invaliditeta. Servise treba osposobiti za prepoznavanje znakova nasilja nad ženama s invaliditetom i pružanje adekvatne prevencije kroz ranu intervenciju i kontinuiranu podršku.
  2. Jačanje podrške porodicama djece s invaliditetom
    Potrebno je ojačati podršku porodicama djece s invaliditetom kroz centre za prevenciju i druge javne servise poput centara za mentalno zdravlje i Porodičnog savjetovališta, kako bi se osigurala rana intervencija i smanjio rizik nasilja.
  3. Osnaživanje žena i djevojčica s invaliditetom
    Posebnu pažnju treba posvetiti osnaživanju žena i djevojčica s invaliditetom (npr. Žena i djevojaka sa intelektualnim invaliditetom koje imaju ograničen pristup informacijam) kako bi prepoznale i razlikovale podršku od nasilja. Važno je da budu svjesne granice između podrške i situacija u kojima počinje nasilje, uključujući prepoznavanje skrivenih predatora.
  4. Kontinuirana edukacija za smanjenje rizika od nasilja
    Obezbijediti kontinuiranu edukaciju za personalne asistente, članove porodice s kojima živi osoba s invaliditetom, kao i osobe od povjerenja, kako bi se smanjio rizik od nasilja i unaprijedila njihova svjesnost o prepoznavanju nasilja i mogućim rješenjima.
  5. Razvijanje koordiniranog pristupa prevenciji nasilja
    Žene u svim zajednicama trebaju aktivno raditi na razvijanju koordiniranog pristupa za prevenciju nasilja nad ženama, s posebnim naglaskom na žene s invaliditetom, kako bi se osigurala efikasnija zaštita i prevencija.
  6. Podizanje svijesti o problematici nasilja kroz senzibilizaciju
    Važno je senzibilizirati same osobe s invaliditetom, i udruženja osoba s invalidtetom,  o problematici nasilja nad osobama s invaliditetom, kako bi se izgradila svijest o prepoznavanju i sprječavanju nasilja.
  7. Medijske kampanje za podizanje svijesti
    Provoditi medijske kampanje usmjerene na podizanje svijesti o pravima žena s invaliditetom, kao i o specifičnim oblicima nasilja kojima su izložene, kako bi se društvo aktivno uključilo u prevenciju i zaštitu.

Unaprijeđenje zakonodavstva

  1. Razviti nove ili izmijeniti postojeće protokole (inkluzivni protokoli) kojima će se definirati postupanje institucija u predmetima nasilja nad ženama s invaliditetom, kako bi se jasno definisali koraci i obaveze različitih sektora u zaštiti žrtava.
  2. Normirati obavezu vođenja evidencije o ženama s invaliditetom koje su žrtve nasilja, kako bi se osigurala bolja koordinacija i praćenje njihovog statusa kroz sistem zaštite.
  3. Izraditi Kodeks postupanja za profesionalce koji rade sa ženama s invaliditetom žrtvama rodno zasnovanog nasilja, kako bi se osigurali visoki standardi zaštite i podrške, uz uvažavanje specifičnih potreba ovih žena.

Pristup pravdi i podrška žrtvama

U cilju obezbjeđivanja pristupa pravdi i podrške žrtvama nasilja, potrebno je prevazići izazove s kojima se osobe s invaliditetom u BiH trenutno suočavaju kroz sljedeće korake:

  1. Kontinuirana i edukacija profesionalaca iz ključnih sektora
    Potrebno je osigurati kontinuiranu, certificiranu edukaciju profesionalaca iz sektora socijalne zaštite, zdravstva, obrazovanja, policije, pravosudnih institucija, sigurnih kuća, te ostalih nevladinih organizacija/udruženja građana, kako bi se razumjele specifične potrebe i izazovi žena s invaliditetom koje su preživjele nasilje. Ova edukacija treba obuhvatiti specifičnosti i rizike u kojima se žene sa invaliditetom mogu susretati,  kao i postupanje u cilju njihove zaštite i zbrinjavanja. Edukacija mora uključivati i profesionalce koji prvi dolaze u kontakt sa žrtvama, uz poseban naglasak na izgradnju povjerenja, uz korištenje razvijenih dokumentata kao što su inkluzivni protokoli i Kodeks postupanja profesionalaca prema ženama s invaliditetom koje su žrtve rodno zasnovanog nasilja. U proces edukacije i senzibilizacije važno je uključiti i same žene s invaliditetom.
  2. Specijalističke obuke za profesionalce
    Uvesti specijalističke obuke, poput kursa znakovnog jezika, za profesionalce iz policije, centara za socijalni rad, sigurnih kuća i pravosuđa, kako bi se osigurala komunikacija i podrška ženama s različitim vrstama invaliditeta.
  3. Edukacija nosilaca pravosudnih funkcija, putem Centara za edukaciju sudija i tužilaca, o specifičnostima i složenosti nasilja prema osobama s invaliditetom, s fokusom na rodno zasnovano i seksualno nasilje.
  4. Jačanje kapaciteta organizacija osoba s invaliditetom, kako bi one mogle pružiti svojim članovima i članicama edukaciju o prepoznavanju vlastitih prava, mehanizmima zaštite i borbi protiv nasilja i diskriminacije.
  5. Obezbjeđivanje potpune pristupačnosti pravosudnih i drugih institucija, koje se bave procesuiranjem slučajeva nasilja (policijske stanice, tužilaštva i sudovi svih instanci), kao i institucija za zaštitu od nasilja (centri za socijalni rad, sigurne kuće), s osobljem koje je senzibilizirano i osposobljeno za rad sa ženama s invaliditetom koje su preživjele nasilje, kako bi se omogućio jednak pristup pravdi ženama s invaliditetom.

Održivost i finansiranje

  1. Institucionalizacija mjera: Inkorporirati mjere zaštite žena s invaliditetom u postojeće institucionalne okvire i zakone. Ovo će osigurati kontinuitet i dugoročnu održivost mjera.
  2. Međusektorski pristup: Uspostavljeni mehanizm tj protokol koji je uspostavio temelje za međusektorsku saradnju, s ciljem unapređenja zaštite i promocije prava žena, naročito u kontekstu prevencije nasilja i osiguranja adekvatne podrške žrtvama kroz Koordinaciono tijelo na prevenciji, zaštiti i borbi protiv nasilja u porodici u KS, podržavati i buduće aktivnosti međusobno koordinirati kako bi se osigurala sveobuhvatna podrška žrtvama i poboljšalo razumijevanje potrebne podrške ženama sa invalidtetom.
  3. Državni budžet: Osigurati stabilno i dugoročno finansiranje iz javnih budžeta za provedbu preporuka.
  4. Međunarodni fondovi: Postojeći fondovi koji podržavaju žene žrtve nasilja da uključe i projekte i sredstva specifična za potrebe zaštite žena i osoba s invaliditetom.