Brajevo pismo u životu slijepog čovjeka

U okviru Projekta održivosti organizacija slijepih u F BiH, koji Udruženje slijepih Kantona Sarajevo realizuje u partnerstvu sa Savezom slijepih Švedske - SRF, a koji finansira MyRight, 09. jula 2021.godine organizovalo je radionicu promocije Brajevog pisma.

Na ovoj promociji učestvovalo je oko 30 slijepih osoba, članova udruženja slijepih iz F BiH  i njihovih prijatelja.

Promotor je bila Arnesa Zenunović. Tim povodom Arnesa je pripremila motivaciono pismo, o važnosti poznavanja Brajevog pisma, koje možete pročitati u nastavku:

     Brajevo pismo u životu slijepog čovjeka

   Brajevo pismo je osmislio Louis Braille 1809 – 1852 godine. Slova, pravopisni znakovi i brojevi su osmišljeni sistemom kombinacije od 6 tačaka. Na brajevoj mašini su smještene, tako da se na lijevoj strani nalaze prva, druga i treća, a na desnoj strani je četvrta, peta i šesta tačka.

 Brajevo pismo se čita prstima, sa lijeva na desno i jedino je pismo za slijepe.

   Brajica je izvor snage i inspiracije slijepog čovjeka. Previrući po sjećanju, shvatih da sam prije nešto više od 20 godina pronašla sretstvo za ostvarenje svih životnih ciljeva, koje sam sebi postavila, radi ličnog zadovoljstva i produbljivanja osjećaja vlastite vrijednosti.

   U predškolskom dobu smatrala sam, da je svijet stvoren baš po mojoj mjeri i da ću nekim čudom naučiti pisati slova, riječi, koje za mene pored semantičkog imaju i emotivno značenje i crtati sve ono što dječija mašta proizvede. Međutim, učiteljica me zajedno sa ostalim drugovima uvela u svijet stvarnosti, pričajući priču o brajevoj mašini i 6 čarobnih tačkica, koje ne samo da oblikuju slova, već na neki način i budućnost slijepog djeteta.Kao radoznalo dijete željno igre, nisam pridavala mnogo važnosti učenju brajice. Za mene je bukvar bio gutač slobodnog vremena, kao zmaj iz bajki, koje je učiteljica čitala s ljubavlju i čvrstom vjerom, da će u nama probuditi kreativnost.

   Međutim, škola je donosila nove izazove i mnoga pitanja o životu i svijetu.

   Iznenada sam došla do saznanja, da ću bez brajevog pisma ostati bez dragocjenog znanja, daleko iza svojih drugova. Tako sam trenutke čitanja i pisanja počela doživljavati kao ugodne. Zapravo, sad znam da je to zbog toga što se predamnom počelo stvarati nešto konkretno. Naime od mnogobrojnih tačkica i slova, nastajale su rečenice, pjesmice, pripovjetke i sve ono što je zaokupljalo moju tada dječiju pažnju i oblikovalo me kao ličnost.

   Budila sam se i tonula u san osjećajući pod prstima dodir brajice, jer je ona nešto sa čim se slijep čovjek saživi i ne odvaja. Tako sam pročitala brojne knjige, koje su u meni probudile buru raznih emocija i dale mi inspiraciju da doživim svijet oko sebe, onako kako je najbolje za moj razvoj i za podnošenje postojanja svih prepreka sa kojima se suočavamo. Mogu reći da u djetinjstvu slijepog čovjeka, brajevo pismo postavi jasnu granicu između njega i djece koja nisu slijepa, jer da me je tada neko pitao: „po čemu se razlikujete ti i tvoji drugovi iz drugih škola"? Rekla bih: „da je to način na koji čitamo i pišemo".

   Kasnije, u starijim razredima osnovne škole, kao i u srednjoj školi, brajevo pismo mi je pomagalo da kanališem svoje misli i osjećanja, jer sam čitala i pisala ono što se događalo oko mene, i svoja zapažanja, koja su dopirala iz mlade glave, pune pitanja i nepotpunih odgovora. Sjećam se da su moja razmišljanja o budučnosti uključivala i korištenje brajice. Onda su se pred nama počele stvarati ne slućene mogučnosti korištenja modernih tehnologija. Postala sam zainteresovana za sve nove stvari, za koje bi saznala i koje bi mi mogle koristiti u budučnosti. No nisam ni slutila, da će kompjuteri postati korov, koji uništava pismenost slijepog čovjeka.

   Vrijeme je brzo prošlo, kao odrasla žena, koja je naučila brojne životne lekcije, plativši ih suzama i razočarenjima i dobivši uz njih na dar mnoge kvalitetne životne osobine, kao što su upornost i strpljenje.

   Znam da me bez brajevog pisma život nigdje ne bi odveo. Bila bih kao grana otrgnuta od stabla, koja se suši i truli, beskorisna i odbačena u stranu, zbog straha, da će drugima zapinjati na putu.

Naprotiv, slova su se pretvarala u riječi, a riječi u rečenice, koje su sadržavale poruke pune inspiracije za život, koji je pun smisla, satkan od lijepih trenutaka iza kojih stoji spoznaja, da vrijedim i da mogu pomoću napisanog, naučenog i pročitanog donositi odluke, koje pored moje budučnosti, nerijetko utiču i na živote mojih bližnjih, onako kako mislim da je najbolje.

   Šest tačkica brajice pomoglo mi je da svoj život pretvorim u divan mozaik, koji mi kada pogledam stvori osmijeh i da snagu, da podignem glavu, smjelo koračajući putem životnih izazova.

   Pored modernih tehnologija, koje svakako treba koristiti. Slijep čovjek ne smije zanemariti i nikako zaboraviti brajevo pismo, jer je ono na neki način dio našeg identiteta. Osjete li drugi, koji nisu osobe sa invaliditetom, da bježimo od vlastitog identiteta, ne zainteresovanošću i ne znanjem svog pisma, počet će nas gledati sa manje poštovanja, bez volje da nam pomognu u našoj borbi za bolje sutra.

   Na trenutak svi zastanimo i razmislimo koliko nam znači brajevo pismo, a oni koji ga ne znaju, koliko bi im značilo da ga nauče, uz malo truda, dobre volje i slobodnog vremena. Nemojte se oslanjati samo na kompjuter, tablet ili mobitel... sve to se kvari, padne sistem i odoše dokumenti, cijena toga je velika. Znanje i korištenje brajevog pisma vjerujte nema cijenu. Posvetimo djelić slobodnog vremena učenju, čitanju i pisanju brajevog pisma i podučavanju drugih, jer ćemo im tim pomoći da pronađu smisao života.

                                                                                                                        Arnesa Zenunović

Sarajevo, juli 2021.godine