English
Print

Zaključci sa Prvog Kongresa osoba sa invaliditetom u BiH

Zaključci prvog

 Kongresa osoba sa invaliditetom u Bosni i Hercegovini

"Izrazi koji su radi preglednosti dati u jednom gramatičkom rodu u ovom dokumentu se bez diskriminacije odnose i na muškarce i na žene."

Unija osoba sa invaliditetom BiH, MyRight- Empowers people with disabilities i Caritas BiH su od 08. do 10. novembra/studenog 2023. godine održale kongres osoba sa invaliditetom  pod nazivom „Jaki zajedno – UVEZIVANJE I JAČANJE ZAJEDNIČKE PLATFORME".

Uvodni govori kongresa:

Uvodničari kongresa:

Moderatorica kongresa: Binasa Goralija

Nakon održanih uvodnih govora, plenarnih prezentacija primjene UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i panel diskusija, doneseni su sljedeći zaključci:     

Panel: Žene sa invaliditetom

Moderatorica: Selma Plančić

Panelisti/ce: Jelena Mišić, Milorad Jović, Tifa Tučić

1. Organizacije osoba sa invaliditetom potiču uključivanje žena sa invaliditetom u svoje upravljačke strukture, te kreiraju programe kojima ciljano planiraju događanja i inicijative koje će biti prilagođene i otvorene za sudjelovanje žena sa invaliditetom, čime se osigurava njihova veća participacija i prostor za aktivizam.

 

2. Promovisati pravo žena sa invaliditetom na samostalno donošenje odluka i izbor u pitanjima koja ih se direktno tiču, u skladu s principima UN konvencije o pravima osoba sa invaliditetom. Važno je naglasiti nužnost osnaživanja žena da preuzmu kontrolu nad vlastitim životima, budući da se mnoge i dalje suočavaju s uvjerenjem da je normalno da drugi donose odluke umjesto njih. Osim toga, posebnu pažnju treba posvetiti onima koji se oslanjaju isključivo na roditelje ili su suočene s perspektivom institucionalnog smještaja nakon roditeljske zaštite ili uslijed starosti i težine invaliditeta.

 

3. Zagovarati stvaranje novih socijalnih usluga, s posebnim fokusom na personalnu asistenciju i podržano stanovanje za žene sa invaliditetom. Personalna asistencija treba biti prepoznata kao ključni faktor za ostvarivanje samostalnog života, što direktno doprinosi povećanju samopouzdanja, aktivnijem učešću u svakodnevnim životnim aktivnostima, rješavanju pitanja stambenog smještaja s ciljem ukidanja institucionalnog smještaja iostvarivanja kvalitetnog  života.

 

4. Razvijati  saradnju sa ženskim pokretom kako bi se podigla svijest o specifičnim izazovima sa kojima se suočavaju žene sa invaliditetom, čime se stvaraju temelji za bolje razumijevanje njihovih potreba od strane ženskog pokreta, i omogućio prostor za zajedničko zagovaranje radi postizanja promjena koje će adekvatno adresirati prava i potrebe žena sa invaliditetom.              

Panel: Zapošljivanje osoba sa invaliditetom

Moderatorica: Danijela Kegelj

Panelisti/ce: Nejra Šabić, Veselin Rebić, Branko Suzić, Sevdija Kujović, Stevica Dronjak

1. Pri donošenju novih zakonskih rješenja o zapošljavanju osoba sa invaliditetom, preporučuje se uzeti u obzir njihovo sudjelovanje u procesu izrade tih dokumenata. Ova praksa će omogućiti ispravljanje trenutačnih nedostataka zakona i praksi te znatno povećati mogućnosti zapošljavanja osoba sa invaliditetom.

2. Izmijeniti zakonodavstvo uključivanjem definicije „Razumnog prilagođavanja" i „Univerzalnog dizajna" u skladu s Konvencijom UN i obezbijediti smjernice i obuku javnog i privatnog sektora o ovim konceptima s ciljem da invaliditet ne može biti opravdanje za njihovo nezapošljavanje, ako konkretno osoba sa invaliditetom ima kvalifikaciju za relevantni posao i može efikasno obavljati svoj posao uz razumno prilagođavanje.

3. Potrebno je profesionalnu rehabilitaciju sistemski i zakonski urediti te precizno definirati, a kao moguća opcija jeste uređenje ove oblasti kroz djelovanje fondova posredstvom odabranih centara osposobljenih za kvalitetnu profesionalnu rehabilitaciju.

4. Zagovarati za aktualnu bazu podatakao nezaposlenim osobama sa invaliditetom, koja bi redovito bila revidirana.

5. Kontinuirano raditi na podizanju svijesti kod poslodavaca o njihovoj zakonskoj obavezi zapošljavanja osoba sa invaliditetom, posebno u javnom sektoru i javnim poduzećima kao i o obavezi uplate posebnog doprinosa čemu mogu doprinijeti  javne kampanje i medijska promocija.

6. Zagovarati da za osobe sa intelektualnim invaliditetom ugovori budu razumljivi, kao i druge obveze i prava prilikom njihova zapošljavanja, kako bi se izbjegla mogućnost bilo kakve manipulacije, s naglaskom na sigurnost i zaštitu žena sa invaliditetom.

7. Kod zavoda za besplatnu pravnu pomoć zagovarati za istu uslugu koja bi bila pristupačna i za osoba sa invaliditetom.

8. Zagovarati da se unaprijedi sistem posredovanja i zapošljavanja osoba sa invaliditetom na prostoru cijele BiH uspostavom inkluzivne usluge koja obuhvata: kompetentno osoblje u sistemu posredovanja za pružanje usluge osobama sa invaliditetom, senzibilizirane poslodavce spremne za prilagodbu u odnosu na potrebe osobe (razumna prilagodba), zapošljavanje radnih asistenata. 

9. Zagovarati  da cjelokupni sistem obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja vještina osoba s invaliditetom bude  dostupniji, kvalitetniji i svrhovitiji u odnosu na zapošljavanje.

10. Kroz djelovanje Unije OOSI BiH nastaviti raditi na iznalaženju najboljih rješenja u oblasti zapošljavanja osoba sa invaliditetom.

Panel: Inkluzivno obrazovanje

Moderatorica: Sevdija Kujović

Panelisti/ce: Lejla Kafedžić; Marijan Tustonja, Vanja Čolić, Nadina Imamović, Maida Agić

1. Zagovarati za razvijanje programa, mjera i aktivnosti prevencije i smanjenja stereotipa i predrasuda prema učenicima sa invaliditetom u odgojno-obrazovnim ustanovama.

 

2. Zagovarati za razvijanje obrazovnih politika kojima će među temeljnim vrijednostima biti i uključivanje žena i djevojčica sa invaliditetom.

 

3. Zagovarati primjenu „Indikatora za praćenje implementacije inkluzivnog obrazovanja u skladu sa članom 24 Konvencije o pravima osoba s invaliditetom od strane obrazovnih vlasti u Bosni i Hercegovini".

4. Zagovarati da prilikom izrade i dopune zakona i podzakonskih akata o obrazovanju bude uključena obaveza obezbjeđenja razumne prilagodbe u procesu obrazovanja učenika sa invaliditetom, napominjući da je uskraćivanje razumne prilagodbe diskriminacija po osnovu invaliditeta.

 

5. Zagovarati za redovno osiguranje finansijskih sredstva u budžetima različitih nivoa vlasti i resora koja će biti namijenjena podršku unapređenju obrazovanja s fokusom na razumnu prilagodbu i sisteme podrške učeniku sa invaliditetom u odgojno-obrazovnoj ustanovi.

 

6. Povezivanje ustanova formalnog obrazovanja s organizacijama civilnog društva i realnim sektorom s ciljem kreiranja programa osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije u skladu sa specifičnim obrazovnim potrebama i potrebama tržišta rada, ali i mogućnosti obavljanja prakse, pripravničkog staža, volontiranja i sl.

               

Panel: Pristupačnost

Moderator: Gordana Šekarić

Panelisti/ce: Milica Ijačić, Almir Šahmanija, Mara Radonjić

1. Zagovarati da u budžetima lokalnih zajednica bude obezbijeđena budžetska linija za pristupačnost

2. Zagovarati da se propisima reguliše da nijedan novi objekat ne može dobiti upotrebnu dozvolu ako nije u potpunosti pristupačan za osobe sa invaliditetom.

3. Zagovarati da propisima bude definisano uspostavljanje plana pristupačnosti postojećih objekata. 

4. Zagovarati da bude omogućen  jednostavan pristup i dostupnost kvalitetnim ortopedskim pomagalima.

 

Panel: Zaštita djece i ranjivih skupina

Moderatorica: Sandra Marković 

Panelisti/ce: Zlatko Malić, Sabina Mašić, Jasminka Rebac, Hari Hamzić

1. Saglasnost da su djeca generalno, a posebice djeca i žene sa invaliditetom, sa naglaskom na intelektualni invaliditet naročito izložena raznim oblicima kršenja prava i da ta činjenica zahtjeva nedvosmislenu, direktnu, koordiniranu akciju sistema zaštite kojeg organizacije osoba sa invaliditetom trebaju biti dio u smislu zagovaranja za inkluzivne  i senzitivne politike i aktivnosti.

2. Jasna opredijeljenost svih organizacija na Kongresu vidljiva kroz spremnost izrade konkretnih internih dokumenata koji se fokusiraju na zaštitu prava djece i ranjivih grupa. Ovi dokumenti jasno definiraju politike prevencije, zaštite te postupanja u slučaju kršenja prava ili pojave bilo kojeg oblika nasilja.

 

Panel: Rodna ravnopravnost

Moderatorica: Tanja Mandić Đokić 

Panelisti/ce: Jasminka Proho, Sandra Jašarević Merdžanić, Branislava Crnčević Čulić

1. Za osobe sa invaliditetom je važna rodna ravnopravnost jer osigurava da se njihova prava i potrebe pravilno spoznaju. Takve osobe se suočavaju s dvostrukom diskriminacijom i potrebno je da im se omogući puna participacija u društvu. Međunarodno pravno priznati dokumenti poput UN Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena i Istanbulske konvencije pružaju okvir za ostvarivanje ovih ciljeva, ali je neophodno u BiH prepoznati potrebu za realizacijom aktivnosti na pitanjima rješavanja prava osoba sa invaliditetom kroz strateška dokumenta kao što je Gender akcioni plan Bosne i Hercegovine 2023-2027.

 

2. Upoznavanje osoba sa invaliditetom s pojmovima roda i rodnih uloga ključno je za njihovo osnaživanje, prepoznavanje i borbu protiv diskriminacije te promicanje inkluzivnog društva u kojem se poštuju različiti identiteti i prava svih građana.

 

3. Potrebno je osnažiti žene i djevojčice sa invaliditetom (posebno obraćajući pažnju na specifičnosti  invaliditeta, npr. gluhe osobe zbog nemogućnosti pristupa informacijama, ograničenje u komunikaciji i sl.)  da prepoznaju i razlikuju ko joj je podrška, a ko skriveni predator-nasilnik, odnosno gdje je granica podrške i kada počinje nasilje.

 

4. U cilju obezbjeđivanja pristupa pravdi i podrške žrtvama nasilja potrebno je raditi na prevazilaženju izazova sa kojima se u BiH trenutno suočavaju osobe sa invaliditetom kroz:

-          edukacija nosilaca pravosudnih funkcija putem Centara za edukaciju sudija i tužilaca o specifičnostima nasilja prema osobama sa invaliditetom;

-          zagovaranje kod Centara za sudsku dokumentaciju za izdavanje biltena sudske prakse koji bi tretirao sudsku praksu koja se odnosi na sudske postupke u kojima su žrtve nasilja osobe sa invaliditetom;

-          dodatnu edukaciju psihologa, zaposlenih u pravosudnim institucijama i podizanje svijesti o značaju prepoznavanja seksualno i rodno zasnovanog nasilja prema osobama sa invaliditetom;

-          jačanje kapaciteta organizacija osoba sa invaliditetom kako bi mogle da svojim članicama/članovima pruže obuku o prepoznavanju vlastitih prava i mehanizmima borbe protiv nasilja i diskriminacije;

-          obezbjeđivanje arhitektonske pristupačnosti institucija koje se bave procesuiranjem slučajeva nasilja (od policijskih stanica, tužilaštava i sudova svih instanci) kao i zaštite od nasilja (centri za socijalni rad, sigurne kuće).